Irma Omerzo proteklih nekoliko godina 'izbacuje' tek po jednu predstavu godišnje. Nekolicina prethodnih bila je izrazito društveno angažirana i bavila se pozicijom suvremenog plesa, njegovih autora i izvođača u domaćem kulturnom krajoliku, pa smo tako dobili Sve po 10 kuna i Ništa. U međuvremenu je Omerzo bila nagažirana i kao suradnik za pokret na cijelom nizu domaćih dramskih produkcija, pa je možda baš taj 'pomak u fazi' uzrokovao da se njezina najnovija predstava plesom više ne bavi 'izvana' već 'iznutra', odnosno da za temu ima - kosti.
Kako kaže sama autorica:
Zašto kosti?
Zato što su u nama, nose nas i podnose, drže i podupiru, štite i određuju.
Zato što one kreiraju pokret i kad toga uopće nismo svjesni.
Zato što se na njih možemo osloniti i pouzdati.
Zato što ih našom voljom možemo donekle oblikovati.
Zato što one najduže žive i jedini su svjedoci o nama i našem životu još dugo vremena nakon smrti.
Zato što smatram da bi one trebale biti simbol života a ne smrti.
Zato što mi govore da kraj ne mora biti nužno završetak jedne priče ...